Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li je obavezno definisati ciljeve i indikatore kod DBK u delu redovnog funkcionisanja, za administrativne poslove?
U skladu sa Uputstvom za izradu programskog budžeta Ministarstva finansija ( https://mfin.gov.rs/dokumenti2/uputstvo-za-izradu-programskog-budzeta) nije neophodno definisati ciljeve i pokazatelje učinka za programe administrativnog tipa (videti zadnji pasus u okviru poglavlja 5.1.1 Utvrđivanje programa na strani 12 uputstva).
Takođe, u skladu sa Uputstvom za izradu programskog budžeta - poglavlje 5.1.4. Utvrđivanje ciljeva i pokazatelja učinka programskih aktivnosti i projekata - kako je fokus programskog budžeta na korišćenju informacija o ishodima programskih aktivnosti i projekata, kao i kvantiteta, kvaliteta i efikasnosti pružanja javnih usluga, nije potrebno definisati ciljevi i pokazatelje učinka za programske aktivnosti tipa:
Za programske aktivnosti tipa upravni poslovi (davanje mišljenja i saglasnosti, rešavanje predmeta, administriranje stipendija i sl.) ciljevi i pokazatelji učinka se definišu samo ako:
Za programske aktivnosti tipa uređenje oblasti (normativni poslovi - izrada Zakona i drugih akata, izrada strateških i planskih dokumenta, analize itd.) ciljevi i pokazatelji učinka se definišu samo ako su:
Koje ekonomske klasifikacije, koje troškove sve sme opština da finansira kod škola, a koje troškove pokriva njihovo ministarstvo?
Članom 187. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Sl. glasnik RS", br. 88/2017, 27/2018 - dr. zakon, 10/2019, 27/2018 - dr. zakon i 6/2020) propisano je da se u budžetu Republike Srbije obezbeđuju se sredstva za sticanje obrazovanja i vaspitanja dece i učenika i odraslih u ustanovi koju osniva Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave i to za:
Na utvrđivanje i obračun plata, naknada i dodataka zaposlenih u ustanovi primenjuju se propisi kojima se uređuju plate i naknade i druga primanja zaposlenih u javnim službama.
Sredstva koja se odnose na ostvarivanje pripremnog predškolskog programa utvrđuje ministar podzakonskim aktom.
U skladu sa članom 189. ovog zakona, u budžetu jedinice lokalne samouprave obezbeđuju se sredstva za:
U budžetu jedinice lokalne samouprave mogu da se obezbede sredstva za prevoz učenika srednjih škola i učenika koji pohađaju nastavu u dualnom obrazovanju koji imaju prebivalište na teritoriji jedinice lokalne samouprave na udaljenosti većoj od četiri kilometra od škole, odnosno od prostorija poslodavca kod kojeg obavljaju učenje kroz rad, kao i u slučajevima kada su škola, odnosno prostorije poslodavca kod kojeg učenici obavljaju učenje kroz rad na teritoriji druge jedinice lokalne samouprave.
Bliže uslove i merila za utvrđivanje ekonomske cene programa predškolskog vaspitanja I obrazovanja vaspitanja i obrazovanja po detetu , propisuje ministar.
Iz navedenih odredaba Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja proizlazi da se kod škola iz budžeta jedinice lokalne samouprave finansiraju sledeći rashodi i izdaci:
Bolovanja za zaposlene u osnovnim i srednjim školama se ne isplaćuju iz budžeta JLS.
Iz budžeta Republike Srbije (Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja RS) školama se finansiraju sledeći rashodi i izdaci:
Da li javna komunalna preduzeća moraju da sprovode javne rasprave, i to konkretno prvo za uvećanje cena komunalne usluge i drugo za program rada?
Generalno posmatrano, odluke o cenama komunalnih usluga i programi poslovanja komunalnih preduzeća o kojima je ovde reč, svrstavaju se u pojedinačna (ne opšta) akta, tako da samim tim u postupku njihovog donošenja, objektivno i nema potrebe da se o njima vodi neka šira prethodna rasprava.
S tim u vezi, ni važećim propisima nije predviđeno da se u postupku odobravanja cena komunalnih usluga i postupku donošenja godišnjeg programa poslovanja javnog komunalnog preduzeća vodi javna rasprava, a u narednom tekstu, kao potporu toj tvrdnji, ukratko podsećamo na propisane procedure.
Postupak utvrđivanja cena komunalnih usluga
Komunalno preduzeće kome je povereno obavljanje neke od komunalnih delatnosti kod kojih je moguće utvrditi i postoji identifikovan krajnji korisnik, cenu komunalne usluge utvrđuje po proceduri propisanoj članom 28 Zakona o komunalnim delatnostima, a koja podrazumeva da nadležni organ komunalnog preduzeća (po pravilu je to Nadzorni odbor) donosi odluku o cenama koja se primenjuju tek po dobijanju saglasnosti nadležnog organa JLS (najčešće je to opštinsko/gradsko veće ili skupština JLS).
Transparentnost postupka promene cena obezbeđuje se tako što je JLS (ne komunalno preduzeće) dužna da 15 dana pre donošenja odluke, na oglasnoj tabli i svojoj internet stranici, objavi zahtev za davanje saglasnosti sa pratećim obrazloženjem.
U smislu Zakona o zaštiti prava potrošača postoji i dodatni rok od 30 dana koji u ovom slučaju obavezuje javno komunalno preduzeće kao trgovca. Naime u članu 88 stav 3 stoji – „Kada izmene metodologija formiranja cena i promene cena usluga od opšteg ekonomskog interesa podležu dobijanju prethodnog odobrenja ili saglasnosti nosioca javnih ovlašćenja, trgovac je dužan da javno i unapred informiše potrošača o izmenama najkasnije 30 dana pre početka primene promenjenih cena.“
Ovo znači da je JLS po Zakonu o komunalnim delatnostima dužna da „sačeka“ najmanje 15. dana sa donošenjem akta (rešenja) o davanju saglasnosti na cene komunalnih usluga, ali da komunalno preduzeća (trgovac) ni kada dobije saglasnost od osnivača, te cene ne može da primenjuje ako u prethodnih 30 dana o tome nije informisao potrošače.
Postupak donošenja godišnjeg programa poslovanja javnog komunalnog preduzeća
Postupak donošenja godišnjeg programa poslovanja javnog komunalnog preduzeća propisan je Zakonom o javnim preduzećima.
Nadležnosti su uređene tako da na predlog direktora, Nadzorni odbor preduzeća uz saglasnost osnivača najkasnije do 01. decembra tekuće godine donosi godišnji program poslovanja javnog komunalnog preduzeća za narednu poslovnu godinu.
Sadržinski, godišnji program treba da je urađen u skladu sa Smernicama koje za godinu za koju se donose programi, donosi Vlada Republike Srbije. Zakon je ostavio mogućnost da nadležni organ jedinice lokalne samouprave u svojstvu osnivača, preduzećima iz svoje nadležnosti može propisati i dodatne smernice.
Javno komunalno preduzeće ima obavezu da godišnji program poslovanja objavljivanjem na internet stranici preduzeća i na taj način ga učini dostupan široj javnosti.
Da li zidane ograde u selima, izgrađene pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih godina 20. veka, bez akta nadležnog organa iz tog perioda mogu da budu predmet ozakonjenja? Ukoliko ne mogu da budu predmet ozakonjenja, da li u tom slučaju građevinska inspekcija upućuje vlasnike istih na nadležan organ radi pribavljanja potrebne dokumentacije tj. da li se u tom slučaju primenjuju pozitivni propisi?
Pravilnikom o posebnoj vrsti objekata i posebnoj vrsti radova za koje nije potrebno pribavljati akt nadležnog organa, kao i vrsti objekata koji se grade, odnosno vrsti radova koji se izvode, na osnovu rešenja o odobrenju za izvođenje radova, kao i obimu i sadržaju i kontroli tehničke dokumentacije koja se prilaže uz zahtev i postupku koji nadležni organ sprovodi ("Sl. glasnik RS", br. 102/2020, 16/2021 i 87/2021) je članom 3. stav 2. tačka 36. propisano da po zahtevu investitora za izgradnju zidanih ograda, organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole izdaje rešenje o odobrenju za izvođenje radova, u skladu sa odredbama člana 145. Zakona o planiranju i izgradnji ("Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014, 145/2014, 83/2018, 31/2019, 37/2019 - dr. zakon, 9/2020 i 52/2021).
To znači da su zidane ograde predmet ozakonjenja, u skladu sa odredbama člana 1. stav 3. Zakona o ozakonjenju objekata ("Sl. glasnik RS", br. 96/2015, 83/2018 i 81/2020 - odluka US), kojim je propisano da se odredba stava 1. ovog člana odnosi i na objekte, odnosno izvedene radove u skladu sa članom 145. Zakona o planiranju i izgradnji ("Službeni glasnik RS", br. 72/09, 81/09 - ispravka, 64/10 - US, 24/11, 121/12, 42/13 - US, 50/13 - US, 98/13 - US, 132/14 i 145/14).
Koji bespravno izgradđeni objekti se smatraju objaktima izgrađenim u skladu sa zakonom je propisano Pravilnikom o izradi i održavanju katastra nepokretnosti ("Sl. glasnik RS", br. 46/99 i 7/2016 - dr. pravilnik) članom 50, a to su objekti u gradovima, odnosno naseljima gradskog karaktera izgrađeni do 3. juna 1948. godine, kada je stupila na snagu Osnovna uredba o građenju ("Službeni list FNRJ", broj 46/48); stambene zgrade koje su izgrađene na selu do 21. marta 1961. godine, kada je stupio na snagu Zakon o uslovima za izgradnju stambenih zgrada na selu ("Službeni glasnik NRS", broj 7/61) ili do stupanja na snagu propisa o uslovima za izgradnju stambenih zgrada, ukoliko su ih opštinski narodni odbori doneli u roku propisanom tim Zakonom; ostale vrste objekata koji su izgrađeni na selu do 8. jula 1973. godine, kada je stupio na snagu Zakon o izgradnji investicionih objekata ("Službeni glasnik SRS", broj 25/73), odnosno do stupanja na snagu opštinske, odnosno gradske odluke ukoliko je ista doneta u roku propisanom tim Zakonom.
Građevinska dozvola se ne može izdavati retroaktivno, za već izgrađene objekte.
Da li procena nepokretnosti opštinske imovine može da se utvrdi na osnovu prosečnih cena poreza na imovinu? Da li je nekim propisom definisano ko vrši procenu vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini? Ukoliko je vrednost imovine opštine (zgrade, zemljište) procenjena u većoj vrednosti (primer oko milijardu dinara), da li to utiče da se opštini smanje transferi koje prima od Republike?
Na deo pitanja koje se odnosi na to da li opština može procenu vrednosti nepokretnosti da bazira na osnovu prosečne cene nepokretnosti koja se daje kod utvrđivanja poreza na imovinu, odgovor je da može.
Prilikom utvrđivanja poreza na imovinu lokalna poreska administracija (LPA) ima parametre koji se odnose na vrednost nepokretnosti, te s tim u vezi, parametri koje LPA utvrdi za obračun poreza na imovinu mogu se koristiti i kod procene vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini.
Zakonom o javnoj svojini u članu 29. stav 1. je propisano da se nepokretne stvari pribavljaju u javnu svojinu i otuđuju iz javne svojine polazeći od tržišne vrednosti nepokretnosti, koju je procenio poreski ili drugi nadležni organ ili licencirani procenitelj, u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanjem pisanih ponuda, ako zakonom nije drugačije određeno. Ovako utvrđena tržišna vrednost važi dve godine.
Ranijim mišljenjem Ministarstva finansija i privrede broj 46-00-130/2013-05 od 20.02.2013. godine dato je tumačenje člana 29. Zakona o javnoj svojini, o tome ko se smatra drugim nadležnim organom i tada je zauzet stav da je drugi nadležni organ zapravo nadležni organ JLS koji utvrđuje visinu poreza na imovinu.
Kasniji stavovi Ministarstva finansija i Poreske uprave samo su potvrdili ovo ranije dato tumačenje da visinu tržišne vrednosti nepokretnosti koja se pribavlja ili otuđuje iz javne svojine, utvrđuje nadležni organ JLS koji utvrđuje visinu poreza na imovinu (LPA) a samo izuzetno ako takav organ na nivou JLS nije formiran - to čini Poreska uprava.
S tim u vezi, kod procene vrednosti nepokretnosti i utvrđivanja tržišne vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini možemo primeniti istu analogiju kao kod procene vrednosti u postupcima pribavljanja i otuđenja, i LPA koja je formirana na teritoriji određene JLS može dati procenu vrednosti. Vama ostaje i mogućnost da vam procenu vrednosti da i neko od ovlašćenih/licenciranih procenitelja, shodno Zakonu o proceniteljima vrednosti nepokretnosti („Sl. glasnik RS“, br. 108/16) što je i preporuka ako se radi o nepokretnostima koje imaju veću vrednost, gde se pored tržišne cene po m2 gledaju i drugi parametri (ekonomska isplativost, kapacitet lokacije…).
Vidi: Mišljenje Poreske uprave Odeljenje u Kragujevcu broj: službeno 58/19 od 10.07.2019. godine.pdf
Kada je reč o delu pitanja koje se odnosi na uzročno-posledičnu vezu između visine procenjene vrednosti opštinske imovine i visine transfera koje opština prima od Republike, ukazujemo da Zakon o finansiranju lokalne samouprave (ZoFLS) ne dovodi u vezu ova dva parametra, odnosno visina procenjene vrednosti opštinske imovine kao takva ne figurira ni u jednom od kriterijuma za utvrđivanje visine transfera odnosno za raspodelu transfera u ZoFLS.