Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeU predlozima finansijskih planova korisnika, na primer škole, da li su plan na izvoru 16-roditeljski dinar, tj. da li uopšte treba u budžetu opštine da bude obuhvaćen roditeljski dinar? Da li i to treba da se obuhvati budžetom opštine, s obzirom da se iz tih sredstava planiraju plaćanja putnih troškova za decu, nabavku materijala za obrazovanje, troškove osiguranja i slično?
Članom 13. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Sl. glasnik RS", br. 88/2017, 27/2018 - dr. zakon, 10/2019, 27/2018 - dr. zakon i 6/2020) propisano je da delatnost obrazovanja i vaspitanja obavlja ustanova. Ujedno, predviđeno je da se na osnivanje i rad ovih ustanova primenjuju propisi o javnim službama, kao i da je način obavljanja delatnosti obrazovanja i vaspitanja propisan ovim zakonom i posebnim zakonima u oblasti obrazovanja i vaspitanja.
Članom 89. su dalje predviđene vrste ustanova, odnosno predviđeno je da delatnost obrazovanja i vaspitanja obavljaju:
Dakle, Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja definisano je da sistem obrazovanja i vaspitanja obuhvata predškolsko vaspitanje i obrazovanje, osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje i obrazovanje odraslih. Specifičnosti obavljanja delatnosti ovih obrazovno vaspitnih ustanova uređuju se posebnim zakonom.
Članom 186. ovog zakona predviđeno je da se sredstva za finansiranje delatnosti ustanova obezbeđuju u budžetu Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, u skladu sa kriterijumima i standardima koje propisuje ministar. Pored toga, ustanove mogu da ostvare i sopstvene prihode po osnovu proširene delatnosti, kao i druge prihode u skladu sa zakonom. Ostvarivanje ovih prihoda, evidentiranje i korišćenje sredstava iz sopstvenih i drugih prihoda vrši se u skladu sa propisima kojima se uređuje budžetski sistem.
Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja je definisao za koje vrste troškova se obezbeđuju sredstva u budžetu Republike Srbije (član 187.), u budžetu autonomne pokrajine (član 188.) i u budžetu jedinice lokalne samouprave (član 189.).
Pored toga, članom 190. ovog zakona propisano je da ustanova može učešćem jedinice lokalne samouprave ili od proširene delatnosti da obezbedi sredstva za viši kvalitet u oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja. Navedena sredstva, ustanova može obezbediti i sredstvima donatora ili sponzora, kao i dobrovoljnim učešćem roditelja dece i učenika, u skladu sa zakonom, a ona se koriste za poboljšanje uslova obrazovanja i vaspitanja u pogledu prostora, opreme i nastavnih sredstava, za ostvarivanje programa koji nisu osnovna delatnost ustanove, za ishranu i pomoć deci i učenicima.
Zakon o budžetskom sistemu (“Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019, 72/2019 i 149/2020) u članu 2. stav 1. tačka 8) definiše indirektne korisnike budžetskih sredstava, prema kome su to: pravosudni organi, mesne zajednice; ustanove osnovane od strane Republike Srbije, odnosno lokalne vlasti, nad kojima osnivač, preko direktnih korisnika budžetskih sredstava, vrši zakonom utvrđena prava u pogledu upravljanja i finansiranja.
Pravilnikom o standardnom klasifikacionom okviru i Kontnom planu za budžetski sistem („Sl. glasnik RS", br. 16/2016, 49/2016, 107/2016, 46/2017, 114/2017, 20/2018, 36/2018, 93/2018, 104/2018, 14/2019, 33/2019, 68/2019, 84/2019, 151/2020, 19/2021 i 66/2021), uređuju se standardni klasifikacioni okvir i Kontni plan za budžetski sistem sa sadržajem konta u Kontnom planu. Članom 2. navedenog pravilnika predviđeno je da se odredbe ovog pravilnika odnose na budžet Republike Srbije, budžete jedinica pokrajinske autonomije i lokalne samouprave, kao i na njihove direktne i indirektne korisnike i dr.
Istim članom je predviđeno da su Republika, lokalne vlasti, korisnici budžetskih sredstava i korisnici sredstava organizacija obaveznog socijalnog osiguranja obavezni da primenjuju odredbe ovog pravilnika.
Članom 8. stav 3. tačka 16) Pravilnika o standardnom klasifikacionom okviru i Kontnom planu za budžetski sistem predviđeno je da klasifikacija izvora finansiranja obuhvata, pored ostalog i roditeljski dinar za vannastavne aktivnosti.
Prema odredbama Zakona o budžetskom sistemu (član 2 stav 1. tačka 3.) finansijski plan jeste akt direktnog ili indirektnog korisnika budžetskih sredstava, kao i akt organizacije za obavezno socijalno osiguranje, koji uključuje i finansijske planove indirektnih korisnika sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje, izrađen na osnovu uputstva za pripremu budžeta, u skladu sa smernicama za izradu srednjoročnih planova i projekcijama srednjoročnog okvira rashoda predviđenih Fiskalnom strategijom, koji sadrži procenu obima prihoda i primanja i obim rashoda i izdataka za period od jedne ili tri godine (kapitalni izdaci iskazuju se za tri godine).
Iz napred navedenih zakonskih odredaba proizilazi da su osnovne i srednje škole, čiji je osnivač Republika, odnosno lokalna vlast, kao i autonomna pokrajina, indirektni korisnici budžetskih sredstava, koji ostvarivanje prihoda, evidentiranje i korišćenje sredstava vrše u skladu s propisima kojima se uređuje budžetski sistem. Škole kao budžetski korisnici, izvršavaju sredstva u skladu sa finansijskim planom, odnosno planom prihoda i primanja i rashoda i izdataka za period od jedne ili tri godine, koji mogu biti finansirani iz različitih izvora (sredstva iz budžeta Republike, sredstva iz budžeta JLS, donacije, roditeljski dinar i ostali izvori).
Svoj finansijski plan škole izrađuju na osnovu uputstva za pripremu budžeta jedinice lokalne vlasti. Uputstvo za pripremu budžeta treba da sadrži metodologiju, kao i osnovne pretpostavke i smernice za izradu predloga finansijskog plana, odnosno smernice za planiranje rashoda i izdataka. Dakle, školama se uputstvom za pripremu budžeta mogu dati posebne smernice za planiranje rashoda i izdataka iz budžeta jedinice lokalne samouprave. U skladu sa Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, iz budžeta jedinice lokalne samouprave obezbeđuju se sredstva za tekuće rashode (tekuće održavanje škole – električna energija, grejanje, voda, tekuće popravke itd.), stručno usavršavanje zaposlenih, jubilarne nagrade i pomoć za zaposlene, prevoz učenika u osnovnoj školi (za udaljenost veću od četiri kilometra od škole), za prevoz, smeštaj i ishranu dece i učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom (nezavisno od udaljenosti mesta prebivališta od škole), za prevoz zaposlenih, za kapitalne rashode, zaštitu i bezbednost dece i učenika, druge tekuće rashode, osim onih za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije kao i plaćanja po osnovu izvršnih presuda donetih pred nadležnim sudovima u sporovima u vezi sa navedenim. Dakle, jedinica lokalne samouprave je u obavezi da finansira navedene rashode i izdatke i isti bi trebalo da se planiraju u finansijskom planu škole iz sredstava JLS. Ukoliko ne planiraju navedena sredstva, ista se ne mogu izvršavati iz budžeta opštine odnosno grada.
Sredstva roditeljskog dinara u skladu sa Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja koriste se za poboljšanje uslova obrazovanja i vaspitanja u pogledu prostora, opreme i nastavnih sredstava, za ostvarivanje programa koji nisu osnovna delatnost ustanove, za ishranu i pomoć deci i učenicima. Pravilnik o standardnom klasifikacionom okviru i Kontnom planu za budžetski sistem kao izvor finansiranja predviđa i roditeljski dinar za vannastavne aktivnosti. Sredstva ostvarena po ovom osnovu, kao i njihov raspored se posebno iskazuju u zbirnom finansijskom planu koje škole dostavljaju nadležnom ministarstvu iz izvora 16-roditeljski dinar za vannastavne aktivnosti.
Dakle, navedena sredstva “roditeljskog dinara” škole ne planiraju u delu finansijskog plana koje dostavljaju JLS, tako da ona ne mogu biti planirana ni u budžetu JLS.
Da li je obavezno definisati ciljeve i indikatore kod DBK u delu redovnog funkcionisanja, za administrativne poslove?
U skladu sa Uputstvom za izradu programskog budžeta Ministarstva finansija ( https://mfin.gov.rs/dokumenti2/uputstvo-za-izradu-programskog-budzeta) nije neophodno definisati ciljeve i pokazatelje učinka za programe administrativnog tipa (videti zadnji pasus u okviru poglavlja 5.1.1 Utvrđivanje programa na strani 12 uputstva).
Takođe, u skladu sa Uputstvom za izradu programskog budžeta - poglavlje 5.1.4. Utvrđivanje ciljeva i pokazatelja učinka programskih aktivnosti i projekata - kako je fokus programskog budžeta na korišćenju informacija o ishodima programskih aktivnosti i projekata, kao i kvantiteta, kvaliteta i efikasnosti pružanja javnih usluga, nije potrebno definisati ciljevi i pokazatelje učinka za programske aktivnosti tipa:
Za programske aktivnosti tipa upravni poslovi (davanje mišljenja i saglasnosti, rešavanje predmeta, administriranje stipendija i sl.) ciljevi i pokazatelji učinka se definišu samo ako:
Za programske aktivnosti tipa uređenje oblasti (normativni poslovi - izrada Zakona i drugih akata, izrada strateških i planskih dokumenta, analize itd.) ciljevi i pokazatelji učinka se definišu samo ako su:
Koje ekonomske klasifikacije, koje troškove sve sme opština da finansira kod škola, a koje troškove pokriva njihovo ministarstvo?
Članom 187. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Sl. glasnik RS", br. 88/2017, 27/2018 - dr. zakon, 10/2019, 27/2018 - dr. zakon i 6/2020) propisano je da se u budžetu Republike Srbije obezbeđuju se sredstva za sticanje obrazovanja i vaspitanja dece i učenika i odraslih u ustanovi koju osniva Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave i to za:
Na utvrđivanje i obračun plata, naknada i dodataka zaposlenih u ustanovi primenjuju se propisi kojima se uređuju plate i naknade i druga primanja zaposlenih u javnim službama.
Sredstva koja se odnose na ostvarivanje pripremnog predškolskog programa utvrđuje ministar podzakonskim aktom.
U skladu sa članom 189. ovog zakona, u budžetu jedinice lokalne samouprave obezbeđuju se sredstva za:
U budžetu jedinice lokalne samouprave mogu da se obezbede sredstva za prevoz učenika srednjih škola i učenika koji pohađaju nastavu u dualnom obrazovanju koji imaju prebivalište na teritoriji jedinice lokalne samouprave na udaljenosti većoj od četiri kilometra od škole, odnosno od prostorija poslodavca kod kojeg obavljaju učenje kroz rad, kao i u slučajevima kada su škola, odnosno prostorije poslodavca kod kojeg učenici obavljaju učenje kroz rad na teritoriji druge jedinice lokalne samouprave.
Bliže uslove i merila za utvrđivanje ekonomske cene programa predškolskog vaspitanja I obrazovanja vaspitanja i obrazovanja po detetu , propisuje ministar.
Iz navedenih odredaba Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja proizlazi da se kod škola iz budžeta jedinice lokalne samouprave finansiraju sledeći rashodi i izdaci:
Bolovanja za zaposlene u osnovnim i srednjim školama se ne isplaćuju iz budžeta JLS.
Iz budžeta Republike Srbije (Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja RS) školama se finansiraju sledeći rashodi i izdaci:
Da li procena nepokretnosti opštinske imovine može da se utvrdi na osnovu prosečnih cena poreza na imovinu? Da li je nekim propisom definisano ko vrši procenu vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini? Ukoliko je vrednost imovine opštine (zgrade, zemljište) procenjena u većoj vrednosti (primer oko milijardu dinara), da li to utiče da se opštini smanje transferi koje prima od Republike?
Na deo pitanja koje se odnosi na to da li opština može procenu vrednosti nepokretnosti da bazira na osnovu prosečne cene nepokretnosti koja se daje kod utvrđivanja poreza na imovinu, odgovor je da može.
Prilikom utvrđivanja poreza na imovinu lokalna poreska administracija (LPA) ima parametre koji se odnose na vrednost nepokretnosti, te s tim u vezi, parametri koje LPA utvrdi za obračun poreza na imovinu mogu se koristiti i kod procene vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini.
Zakonom o javnoj svojini u članu 29. stav 1. je propisano da se nepokretne stvari pribavljaju u javnu svojinu i otuđuju iz javne svojine polazeći od tržišne vrednosti nepokretnosti, koju je procenio poreski ili drugi nadležni organ ili licencirani procenitelj, u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanjem pisanih ponuda, ako zakonom nije drugačije određeno. Ovako utvrđena tržišna vrednost važi dve godine.
Ranijim mišljenjem Ministarstva finansija i privrede broj 46-00-130/2013-05 od 20.02.2013. godine dato je tumačenje člana 29. Zakona o javnoj svojini, o tome ko se smatra drugim nadležnim organom i tada je zauzet stav da je drugi nadležni organ zapravo nadležni organ JLS koji utvrđuje visinu poreza na imovinu.
Kasniji stavovi Ministarstva finansija i Poreske uprave samo su potvrdili ovo ranije dato tumačenje da visinu tržišne vrednosti nepokretnosti koja se pribavlja ili otuđuje iz javne svojine, utvrđuje nadležni organ JLS koji utvrđuje visinu poreza na imovinu (LPA) a samo izuzetno ako takav organ na nivou JLS nije formiran - to čini Poreska uprava.
S tim u vezi, kod procene vrednosti nepokretnosti i utvrđivanja tržišne vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini možemo primeniti istu analogiju kao kod procene vrednosti u postupcima pribavljanja i otuđenja, i LPA koja je formirana na teritoriji određene JLS može dati procenu vrednosti. Vama ostaje i mogućnost da vam procenu vrednosti da i neko od ovlašćenih/licenciranih procenitelja, shodno Zakonu o proceniteljima vrednosti nepokretnosti („Sl. glasnik RS“, br. 108/16) što je i preporuka ako se radi o nepokretnostima koje imaju veću vrednost, gde se pored tržišne cene po m2 gledaju i drugi parametri (ekonomska isplativost, kapacitet lokacije…).
Vidi: Mišljenje Poreske uprave Odeljenje u Kragujevcu broj: službeno 58/19 od 10.07.2019. godine.pdf
Kada je reč o delu pitanja koje se odnosi na uzročno-posledičnu vezu između visine procenjene vrednosti opštinske imovine i visine transfera koje opština prima od Republike, ukazujemo da Zakon o finansiranju lokalne samouprave (ZoFLS) ne dovodi u vezu ova dva parametra, odnosno visina procenjene vrednosti opštinske imovine kao takva ne figurira ni u jednom od kriterijuma za utvrđivanje visine transfera odnosno za raspodelu transfera u ZoFLS.
Nakon donošenja rešenja Republičke komisije u kome se odbija zahtev za zaštitu prava kao neosnovan, i naručilac nastavlja postupak, da li je i gde propisano koliko treba da se ostavi vremena ponuđačima od nastavka postupka do predaje ponuda?
Zakonom o javnim nabavkama nije propisano za koliko je naručilac dužan da produži rok za podnošenje ponuda posle donošenja rešenja o odbijanju zahteva za zaštitu prava od strane Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
Naručilac ima diskreciono pravo da odredi dodatni primereni rok za podnošenje ponuda. Svakako su istekli rokovi za osporavanje sadržine konkursne dokumentacije i podnošenje zahteva na istu, te ni o tom segmentu ne treba voditi računa u ovoj fazi.