Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li Opštinska uprava ima obavezu da odredi veštaka radi utvrđivanja naknade ili to radi korisnik eksproprijacije koji je u obavezi da organu dostavi "ponudu o obliku i visini naknade"? Na koji način OU učestvuje u ovom postupku? Ko određuje visinu nagrade za veštake i izdaje nalog za isplatu iste? Da li sve to zavisi od sporazuma korisnika eksproprijacije i sopstvenika bez bilo kakvog "učešća" OU?
Prema odredbama Zakona o eksproprijaciji nadležni organ lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost koja je predmet eksproprijacije sprovodi postupak eksproprijacije u celini.
Postupak eksproprijacije se može podeliti u dva dela:
U oba dela postupka vodeću ulogu u postupku koji je dvostranački postupak (korisnik eksproprijacije, sa jedne strane i raniji sopstvenik, sa druge strane) vodi nadležni organ JLS.
Nadležni organ JLS dakle vodi i kompletan postupak sporazumnog određivanja naknade u njegovim fazama.
Naime, nakon pravosnažnosti rešenja, korisnik eksproprijacije je u obavezi da nadležnom organu JLS dostavi ponudu koja u sebi mora da ima elemente naknade za zemljište (prema tržišnoj ceni m2 prema zoni, klasi i sl.), ali i useve/trajne zasade ako se na istoj nalaze. Korisnik može da predloži veštaka poljoprivredne struke koji bi dao procenu vrednosti npr. drvne mase (kod šuma) ili trajnih zasada (kod voćnjaka,) s tim da organ uprave donosi odluku kojom određuje veštaka, daje mu zadatak šta treba da uradi i određuje ko snosi troškove veštačenja (prema čl. 33. Zakona o eksproprijaciji troškove veštačenja snosi korisnik). Trošak veštačenja snosi opština samo u situaciji da je opština korisnik eksproprijacije. Ista je procedura i kod veštačenja objekata.
Slična je situacija i kod podnetog zahteva za eksproprijaciju preostalog dela nepokretnosti, gde je prvostepeni organ u obavezi da pozove korisnika eksproprijacije da se izjasni na zahtev stranke, i po potrebi naloži veštačenje postojanja okolnosti iz člana 10. Zakona o eksproprijaciji. I ovom slučaju trošak veštačenja snosi korisnik.
Što se tiče visine troškova veštačenja, visinu troškova određuje sam veštak prema tarifama i troškovnicima koji su važeći, mada generalno u praksi najčešći su slučajevi da korisnik sam predloži veštaka i unapred definiše cenu veštačenja. Veštak je u obavezi da troškovnik veštačenja dostavi korisniku eksproprijacije i prvostepenom organu, na osnovu koga prvostepeni organ kasnije i donosi rešenje o troškovima i dostavlja korisniku na plaćanje.
Dakle, nadležni organ u svim ovim fazama postupka učestvuje i konkretnim odlukama dalje usmerava stranke.
U slučaju da do sporazuma o naknadi ne dođe pred nadležnim organom JLS, nadležni organ saglasno članu 61. Zakona o eksproprijaciji sve spise predmeta dostavlja nadležnom sudu na dalji postupak utvrđivanja naknade.
Da li je za uredan predlog za eksproprijaciju neophodno da podnosilac predloga tj. korisnik eksproprijacije dostavi Rešenje Vlade kojim je utvrđen javni interes za eksproprijaciju predmetne nepokretnosti ili se smatra da je javni interes utvrđen pozivanjem podnosilaca predloga na odredbe člana 74. Zakona o putevima („Sl. glasnik RS“ br. 41/2018 i 95/2018 – dr. zakon)?
Kod izgradnje saobraćajnih infrastrukturnih objekata potrebno da korisnik eksproprijacije dostavi rešenje Vlade RS kojim je utvrđen javni interes ili je dovoljno da se pozove na odredbe člana 74. Zakona o putevima ("Sl. glasnik RS", br. 41/18 i 95/18) dajemo sledeći odgovor:
Postupci eksproprijacije, kao postupci od javnog interesa regulisani su Zakonom o eksproprijaciji koji je donet još 1995. godine. Poslednje značajnije izmene ovog zakona bile su tokom 2009. godine. Od tada pa do danas Zakon o eksproprijaciji nije značajnije noveliran, ali su se postupci eksproprijacije da kažemo u međuvremenu delimično izmenili novim zakonima koji su donošeni (Zakon o energetici, Zakon o putevima, i drugi posebni tzv. lex specialis zakoni).
Imajući u vidu da je članom 2. Zakona o eksproprijaciji propisano da se javni interes utvrđuje zakonom, ili odlukom Vlade (postupak po članu 20. Zakona o eksproprijaciji), ovako alternativno postavljeno utvrđivanje javnog interesa dalo je mogućnost da se javni interes utvrđuje pored odluke Vlade i zakonom.
Tako je i donet Zakon o putevima ("Sl. glasnik RS, br. 41/18), koji u članu 74. upravo utvrđuje javni interes, dakle zakonom se utvrđuje javni interes za eksproprijaciju, administrativni prenos i nepotpunu eksproprijaciju nepokretnosti radi izgradnje, rekonstrukcije i održavanja državnih puteva.
S tim u vezi, ako je u pitanju situacija kojom je zakonom utvrđen javni interes radi izgradnje objekta saobraćajne infrastrukture, gde je korisnik RS a podnosilac predloga neko javno preduzeće ili društvo kapitala čiji je osnivač RS, u tom slučaju se ne zahteva od predlagača rešenje o utvrđenom javnom interesu, jer je javni interes utvrđen zakonom.
Postupak eksproprijacije se dalje vodi prema odredbama Zakona o eksproprijaciji.
Ministarstvo zaštite životne sredine stava je da udruženje nije obveznik plaćanja predmetne naknade osim u slučaju da obavljanjem delatnosti ostvaruje prihod (a o čemu je dužan da sačinjava i dostavlja redovne finansijske izveštaje), pri čemu utvrđeni iznos naknade za plaćanje ne može biti veći od 0,4% godišnjeg prihoda obveznika naknade u godini koja prethodi godini za koju se vrši utvrđivanje naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine (član 2. stav 6. Uredbe). Da li je obveznik eko naknade i udruženje koje ostvaruje prihod isključivo po osnovu donacija (a ne od prodaje roba i usluga)?
Zakonom o naknadama za korišćenje javnih dobara propisano je da naknadu za zaštitu i unapređivanje životne sredine plaćaju pravna lica i preduzetnici.
Uredbom o kriterijumima za određivanje aktivnosti koje utiču na životnu sredinu su propisani kriterijumi za plaćanje naknade, pa je za plaćanje nakade neophodno da pravno lice ili preduzetnik ispunjava sledeće
uslove:
Prema Uredbi o kriterijumima za određivanje aktivnosti koje utiču na životnu sredinu, obveznici naknade su pravna lica i preduzetnici koji obavljaju aktivnosti koje utiču na životnu sredinu u okviru svoje pretežne delatnosti.
Prema Zakonu o udruženjima, član 4, udruženje stiče status pravnog lica danom upisa u registar. Registar udruženja vodi APR, shodno članu 26. Zakona.
Prema tome, udruženja građana su pravna lica i samim tim su obveznici naknade prema Zakonu o naknadama za korišćenje javnih dobara.
Registrovana udruženja imaju svoj PIB i pretežnu šifru delatnosti.
Prema Zakonu o računovodstvu, udruženja građana imaju obavezu vođenja poslovnih knjiga, kao i sačinjavanje i podnošenje finansijskih izveštaja. To dalje znači da imaju podatak o razvrstanju, podatak o ostvarenom prihodu u prethodnoj godini koji je neophodan za utvrđivanje naknade.
Naime, U Prilogu Uredbe, kao delatnosti koje imaju mali negativan uticaj na životnu sredinu, pobrojane su između ostalog i uslužne delatnosti u koje spada i delatnost udruženja, a u redovnom godišnjem finansijskom izveštaju ovih pravnih lica, u bilansu uspeha u poslovne prihode, između ostalog, spadaju i prihodi od donacija, dotacija, subvencija i sl. ( redni broj 64. bilansa uspeha ).
U tom smislu, smatramo da sva udruženja jesu obveznici naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine, jer nijednom zakonskom odredbom nisu izuzeti. Dakle, udruženja ispunjavaju sve propisane uslove da podnesu prijavu, pri čemu naknadu plaćaju udruženja koja obavljanjem delatnosti ostvaruju poslovni prihod (što je podatak iskazan u finansijskom izveštaju u bilansu uspeha u delu A. Poslovni prihodi), dok se onima čiji je poslovni prihod nula dinara, donosi rešenje kojim se utvrđuje naknada u iznosu nula dinara.
Da li se komunalna taksa za isticanje firme naplaćuje posebno za svaki objekat oporezivanja na teritoriji jedne lokalne samouprave? Konkretno, u pitanju je više kladionica koje se nalaze na različitim lokacijama, zonama na teritoriji jedne LS, a u vlasništvu su istog pravnog lica. Ima li primer takvih rešenja od LPA i ako mogu da se dostave?
U skladu sa Mišljenjem Ministarstva finansija pod brojem 011-00-00643/2015-03 od 11. januara 2016. godine, u stavu 2 . navedeno je da je članom 16. i 17. Zakona o finansiranju lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“ br.62/06, 47/11, 93/12, 99/13 i 125/14-usklađeni din.iznosi) propisano da je firma svaki istaknuti naziv ili ime koje upućuje na to da pravno ili fizičko lice obavlja određenu delatnost, a da jedinica lokalne samouprave može utvrditi lokalne komunalne takse u različitoj visini zavisno od delatnosti, površine i tehničko-upotrebnih karakteristika objekta, veličine pravnog lica u smislu zakona kojim se uređuje računovodstvo i po delovima teritorije, odnosno zonama u kojima se nalaze objekti, predmeti ili vrše usluge za koje se plaćaju takse.
U skladu sa stavom 3. istog mišljenja navedeno je da je članom 18. Zakona propisano da se aktom skupštine jedinice lokalne samouprave kojim se uvodi lokalana komunalna taksa, utvrđuju obveznici, visina, olakšice, rokovi i način plaćanja lokalne komunalne takse, a Odlukama o lokalnim komunalnim taksama koje donose jedinice lokalne samouprave propisuju se iznosi firmarine za jedan istaknuti naziv koji upućuje na to da pravno ili fizičko lice obavlja određenu delatnost. U članu 4. Mišljenja navedeno je da u skladu sa članom 16. Zakona, pravno lice za svaku firmu istaknutu van poslovnog objekta, odnosno koje ima više od jedne poslovne jedinice/objekta plaća posebno za svaku poslovnu jedinicu/objekat lokalnu komunalnu taksu za isticanje firme na poslovnom prostoru najviše do iznosa propisanog u članu 15a Zakona. Navedena odredba nedvosmisleno upućuje na obavezu pravnog ili fizičkog lica, kao obveznika, da firmarinu plaća za svaku poslovnu jedinicu (proizvodni pogon i drugi poslovni prostor u kojem obavlja registrovanu delatnost van sedišta) najviše do iznosa propisanog ovim zakonom.
U skladu sa članom 11. stav 3. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 80/02...144/20) - mišljenja Ministarstva finansija o primeni konkretnih propisa, u cilju obezbeđenja jedinstvenog sprovođenja propisa, obavezujuća su za postupanje lokalne poreske administracije kao organa jedinice lokalne samouprave koji utvrđuje lokalnu komunalnu taksu.
Shodno navedenom, ako poreski obveznik obavlja delatnost na više lokacija, u obavezi je da plaća taksu za isticanje firme za svaku lokaciju posebno.
Da li odluku o isknjižavanju/uknjižavanju imovine (prenos knjigovodstvene evidencije o nepokretnostima koje se vode o poslovnim knjigama korisnika u poslovne knjige osnivača) donosi Predsednik opštine ili Skupština opštine?
Kod postupka uknjižavanja/isknjižavanja imovine primenjuje se isti način postupanja kao kod raspolaganja ili sticanja imovine opštine.
Naime, ko je organ koji je nadležan za pribavljanje/otuđenje imovine iz javne svojine opštine propisano je u Statutu opštine. Isti organ je nadležan da donese i odluku da se neka imovina uknjiži/isknjiži iz poslovnih knjiga.
Da bi se imovina koja se vodi u poslovnim knjigama korisnika unela u poslovne knjige osnivača, potrebno je da najpre rukovodilac korisnika donese odluku o isknjižavanju iz svoje poslovne evidencije, kako bi nakon toga Statutom određen nadležni organ osnivača doneo odluku o uknjižavanju u evidenciju osnivača.
Dakle, pre bilo kakve radnje potrebno je da se proveri ko je nadležan organ po Statutu vaše opštine za pitanja raspolaganja/pribavljanja u javnu svojinu.