Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeOpštini su odobrena sredstva po konkursu ministarstva za nabavku opreme/osnovno sredstvo i projektne dokumentacije za potrebe drugog subjekta (ustanove, verske organizacije i sl. čiji osnovač nije Opština). Postupak nabavke pomenute opreme će se sprovesti u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. Kako i na koji način, knjigovodstveno (akt, rešenje i sl), Opština može pomenuta sredstva (opremu, osnovno sredstvo) preneti u vlasništvo subjekta za čije potrebe se oprema nabavlja? Plaćanje će se vršiti sa ekonomske klasifikacije 511 i 512.
U slučaju da opština sama sprovodi postupak nabavke pomenute opreme takva nabavka se vodi na osnovna sredstva u pripremi. Opština nakon sprovedenog postupka nabavke može takva sredstva da da na korišćenje ili u trajno vlasništvo ukoliko je tako predviđeno samim projektom na osnovu kojeg je opština i dobila sredstva za nabavku opreme, tj. ako je krajnji korisnik već opredeljen projektom.
Takođe, potrebno je da se vidi u Statutu opštine koji organ je nadležan za donošenje takve odluke, uglavnom je to Skupština opštine.
Nakon donošenja odluke od strane nadležnog organa, opština može da zaključi ugovor o prenosu opreme krajnjem korisniku.
Da li postoji osnov da jedinica lokalne samouprave operatoru (delatnost: kablovske telekomunikacije) naplaćuje lokalnu komunalnu taksu za isticanje firme na poslovnom prostoru, kada je firma istaknuta na baznoj stanici odnosno na poslovnom prostoru po baznoj stanici? Naime u Mišljenju Ministarstva finansija br. 434-06-00046/2011-06,od 16.11.2011. godine je data interpretacija shodno tada važećim odredbama Zakona o finansiranju lokalne samouprave (ZoFLS). Imajući u vidu da je ovo mišljenje iz 2011. godine, a posebno imajući u vidu odredbe važećeg ZoFLS čl. 16. i druge, postoji nedoumica u pogledu toga da li JLS može da utvrđuje predmetnu lokalnu komunalnu taksu.
U skladu sa članom 11. stav 3. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 80/02...144/20) mišljenja Ministarstva finansija o primeni konkretnih propisa, u cilju obezbeđenja jedinstvenog sprovođenja propisa, obavezujuća su za postupanje lokalne poreske administracije kao organa jedinice lokalne samouprave koji utvrđuje lokalnu komunalnu taksu primenom tog zakona.
Mišljenje Ministarstva finansija broj 434-06-00046/2011-06 od 16.11.2011. godine, poziva se na odredbe člana 15. i 16. Zakona o finansiranju lokalne samouprave ("sl. glasnik RS", BR. 62/06 i 47/11), kao i odredbe člana 4. Zakona o elektronskim komunikacijama ("Sl. glasnik RS", br. 44/10).
Članom 15. Zakona o finansiranju lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 62/06...126/20 - uskl. din. iznosi), koji se sada primenjuje propisano je da se lokalna komunalna taksa može uvoditi, između ostalog, za isticanje firme na poslovnom prostoru, dok je odredba ovog člana koja se odnosi na isticanje i ispisivanje firme van poslovnog prostora brisana.
Članom 16. istog zakona propisano je da je firma, u smislu ovog zakona, svaki istaknuti naziv ili ime koje upućuje na to da pravno ili fizičko lice obavlja određenu delatnost. Navedene odredbe su iste kao i u zakonu koji se primenjivao 2011. godine, kada je izdato Mišljenje Ministarstva finansija.
Odredbe člana 4. Zakona o elektronskim komunikacijama ("Sl. glasnik RS", br. 44/10, ..., 95/18-dr. zakon), koji se sada primenjuje ne razlikuju se od odredbi člana 4. tog zakona koje su navedene u Mišljenju Ministarstva finansija iz 2011. godine.
Uzimajući u obzir da je predmetno mišljenje Ministarstva finansija dato pozivajući se na odredbe zakona koje se do danas nisu promenile, po našem mišljenju ne možemo reći da se predmetno mišljenje ne može i dalje koristiti. Pri tom napominjemo da nemamo saznanja da li je nakon toga izdato drugačije mišljenje na ovu temu, što nije isključeno, uzimajući u obzir da pojam "poslovni prostor" koji se koristi u Zakonu o finansiranju lokalne samouprave nigde nije precizno definisan niti se može iz bilo kog propisa tačno znati šta jeste a šta nije poslovni prostor.
Takođe, sud prilikom odlučivanja ne uzima u obzir mišljenja Ministarstva finansija kao obavezujuća.
Za konačan stav i potvrđivanje predmetnog mišljenja preporučujemo obraćanje Ministarstvu finansija, koje je jedino nadležno za to.
Elektroprivreda Srbije obratila se Opštinskoj upravi za zahtevom za ustanovljenje službenosti a radi izgradnje trafostanice jačine 10kw na parceli u javnoj svojini opštine. Da li je službenost podobno pravo za izgradnju? Ukoliko nije, u kom postupku bi trebalo da se rešava po zahtevu? Da li je EPS u obavezi da plaća službenost kada se radi o zemljištu u javnoj svojini?
Najpre je neophodno sagledati nekoliko propisa koji regulišu ovu oblast. Tu su pre svih Zakon o planiranju i izgradnji, Zakon o eksproprijaciji, Zakon o javnoj svojini, kao i Zakon o energetici.
Naime, pitanje koje se odnosi na “podobno pravo za izgradnju” pretpostavka je da se misli na odgovarajuće pravo na zemljištu za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju objekta trafostanice. Članom 135. Zakona o planiranju i izgradnji pod odgovarajućim pravom na zemljištu smatra se pravo svojine ili pravo zakupa na zemljištu u javnoj svojini, odnosno drugo pravo propisano zakonom. U ta druga prava propisana zakonom ulazi i pravo službenosti ustanovljeno u skladu sa zakonom, a na osnovu zaključnog ugovora za izgradnju objekata linijske infrastrukture (stav 4. istog člana Zakona). S tim u vezi ako je pitanje da li se pravo službenosti može smatrati odgovarajućim pravom u smislu Zakona o planiranju i izgradnji da bi se izdala građevinska dozvola, odgovor je da može ukoliko se grade objekti linijske infrastrukture i ukoliko je zaključen odgovarajući ugovor o pravu službenosti.
Kod drugog pitanja neophodno je da posmatramo dva propisa.
Sa jedne strane tu je Zakon o energetici koji propisuje u članu 218. stav 6. da operateri sistema električne energije nemaju obavezu plaćanja naknade za službenost na zemljištu koje je u javnoj svojini. Međutim, ovde se postavlja pitanje da li dovoljno utvrditi službenost ako se radi o izgradnji objekta trafostanice koji objekat je trajnog karaktera, kao i kakva je sudbina ostalog zemljišta u javnoj svojini po pitanju daljeg održavanja predmetnog dalekovoda.
Zaključak je da, imajući u vidu vrstu objekta koji se gradi, smatramo da ustanovljenje službenosti nije dovoljno, već treba sprovesti postupak eksproprijacije/administrativnog prenosa sa jednog na drugog titulara javne svojine, gde jedinici lokalne samouprave pripada pravo na naknadu ukoliko u postupku dokaže da je zemljište stečeno teretnim pravnim poslom.
Za sva zvanična tumačenja propisa preporučujemo obraćanje resornim ministarstvima.
Da li naručilac može da, putem postupka javne nabavke poštujući važeći Zakon o javnim nabavkama, nabaviti uslugu besplatnog prevoza učenika i povlašćenih kategorija stanovništva (penzioneri, učenici srednjih škola i sl.)?
Najpre ukazujemo da se dobra, usluge i radovi po pravilu nabavljaju od strane naručilaca (pa i jedinica lokalne samouprave) u postupku javne nabavke u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 91/2019, u daljem tekstu: Zakon).
Ipak, u vezi sa ovim pitanjem koje se odnosi na usluge prevoza treba imati u vidu da je članom 2. stav 3. tačka 5) Zakona o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, br. 88/2011, 104/2016 i 95/2018) propisano da gradski i prigradski prevoz putnika spada u komunalne delatnosti, te da je članom 9. stav 7. ovog zakona propisano da se na postupak poveravanja obavljanja komunalne delatnosti čije se finansiranje obezbeđuje iz budžeta jedinice lokalne samouprave, odnosno čije se finansiranje obezbeđuje u celosti ili delimično naplatom naknade od korisnika komunalnih usluga, primenjuju odredbe zakona kojima se uređuje javno-privatno partnerstvo i koncesije.
Zakonom o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama („Službeni glasnik RS“, br. 88/2011, 15/2016 i 104/2016) propisane su obaveze koje javno telo mora da izvrši pre samog postupka dodele javnog ugovora (izrada predloga projekta javnog privatnog partnerstva i dr.), pri čemu se postupak za dodelu ugovora sprovodi najčešće u skladu sa odredbama Zakona, a u propisanim slučajevima i u skladu sa odredbama Zakona o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama.
U tom smislu, potrebno je utvrditi da li se usluge iz pitanja smatraju uslugama gradskog i prigradskog prevoza putnika.
Naime, ukoliko se ove usluge ne smatraju uslugama gradskog i prigradskog prevoza putnika, odnosno nisu komunalna delatnost, naručilac bi bio u obavezi da postupi u skladu sa odredbama Zakona, bez obaveze postupanja u skladu sa odredbama Zakona o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama. Navedeno bi se moglo po pravilu utvrditi za usluge prevoza učenika osnovnih i srednjih škola, koje spadaju u usluge posebnog linijskog prevoza putnika u smislu Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS“, br. 68/2015, 41/2018, 44/2018 - dr. zakon, 83/2018, 31/2019 i 9/2020).
S druge strane, pretpostavka je da se u slučaju usluga prevoza povlašćenih kategorija stanovništva (penzioneri i dr.) radi o sastavnom delu linijskog prevoza putnika u tzv. redovnom saobraćaju, odnosno o uslugama gradskog i prigradskog prevoza putnika koje su jedna od komunalnih delatnosti u smislu Zakona o komunalnim delatnostima.
Ukoliko je ova pretpostavka tačna, prilikom organizovanja gradskog i prigradskog prevoza putnika, naručilac bi bio u obavezi da postupa u skladu sa odredbama Zakona, ali i Zakona o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama.
Da li pokretanje postupka i zaključenje ugovora može (u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama) da se sprovede bez prenosa sredstava od strane Ministarstva, samo na osnovu rešenja o dodeli sredstava, a da se sredstva prenesu po zaključenom ugovoru sa dostavljanjem dokumentacije iz postupka javne nabavke?
Član 88. Zakona o javnim nabavkama reguliše donošenje plana javnih nabavki, pa je tako propisano da je naručilac dužan da donese godišnji plan javnih nabavki koji sadrži sledeće podatke:
1) predmet javne nabavke i CPV oznaku;
2) procenjenu vrednost javne nabavke;
3) vrstu postupka javne nabavke;
4) okvirno vreme pokretanja postupka.
Naručilac može da pokrene postupak javne nabavke ako je nabavka predviđena u godišnjem planu javnih nabavki.
Članom 91. ZJN regulisano je pokretanje postupka javne nabavke, pa je propisano da naručilac donosi odluku o sprovođenju postupka javne nabavke koja naročito sadrži podatke o predmetu javne nabavke, vrsti postupka i procenjenoj vrednosti javne nabavke ukupno i za svaku partiju posebno, kao i podatke o sastavu komisije za javnu nabavku, odnosno licu koje sprovodi postupak javne nabavke.
Tom odredbom je predviđeno da se postupak javne nabavke smatra pokrenutim slanjem na objavljivanje javnog poziva i drugih oglasa koji se koriste kao javni poziv, osim u slučaju pregovaračkog postupka bez objavljivanja javnog poziva kada se postupak smatra pokrenutim danom slanja poziva za podnošenje ponuda.
Postupak javne nabavke može biti pokrenut samo na osnovu Plana javnih nabavki, dakle bez raspoloživih sredstava u tom momentu. Treba voditi računa o Zakonu o budžetskom sistemu i odredbi čl. 54. kojom se reguliše preuzimanje obaveza.
Preporučujemo da se sa resornim ministarstvom proveri da li je moguće da se transfer sredstava izvrši pre zaključenog ugovora, npr. sa konačnošću odluke o dodeli ugovora, kako bi postojao osnov da se preuzme obaveza ugovorom o javnoj nabavci po osnovu Zakona o budžetskom sistemu.