Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li je moguće i na koji način izvršiti premeštaj/raspoređivanje službenika sa radnog mesta koje je razvrstano npr.u zvanje mlađi savetnik na upražnjeno radno mesto u zvanju savetnik u skladu sa potrebama posla, ako je službenik koji obavlja poslove u zvanju mlađi savetnik zasnovao radni odnos na neodređeno vreme (nije pripravnik) u upravi npr. 2019., nakon sprovedenog javnog konkursa i nije ocenjivan jer nije u prethodnom periodu bio u radnom odnosu u državnom organu, odnosno jedinici lokalne samouprave već je radio u javnom preduzeću ili privredi?
Članom 20. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS, broj 21/16, 113/17, 95/18, 119/17 - dr. zakon, 95/18 – dr. zakon, 86/19 – dr. zakon) je propisano službenik ima pravo da napreduje u službi sticanjem višeg zvanja utvrđenog ovim zakonom i sticanjem višeg platnog razreda utvrđenih zakonom kojim se uređuju plate zaposlenih u autonomnoj pokrajini i jedinici lokalne samouprave”.
Članom 82. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave se propisuje:
“Pri popunjavanju izvršilačkog radnog mesta prednost ima premeštaj službenika, sa napredovanjem ili bez njega.
Ako poslodavac odluči da radno mesto ne popuni premeštajem, sprovodi se interni konkurs.
Ako interni konkurs nije uspeo, radno mesto može da se popuni preuzimanjem službenika od drugog poslodavca iz člana 4. ovog zakona, odnosno iz državnog organa.
Ako se radno mesto ne popuni ni preuzimanjem službenika, obavezno se sprovodi javni konkurs.
Ako ni javni konkurs nije uspeo, radno mesto se ne popunjava, ali poslodavac može odlučiti da se sprovede novi javni konkurs.”
Dakle, poštovanjem redosleda radnji za popunjavanje radnih mesta premeštaj predstavlja prvu mogućnost, ali ne i obavezu, za razliku od sledeće radnje i to internog konkursa, što predstavlja obavezni korak.
Međutim, ni premeštaj, ni interni konkurs kao radnje za popunjavanje radnih mesta ne dovode same po sebi do sticanja višeg zvanja, a s obzirom na odredbe čl. 84. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave:
“Na internom konkursu mogu da učestvuju službenici zaposleni na neodređeno vreme kod poslodavca koji oglašava interni konkurs.
Pravo učešća na internom konkursu imaju službenici u istom zvanju ili službenici koji ispunjavaju uslove za napredovanje u zvanje u koje je razvrstano radno mesto koje se popunjava”.
Najzad, članom 133e Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano sledeće:
„Rukovodilac može da premesti, odnosno rasporedi na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je najmanje dva puta uzastopno određena ocena "ističe se", ako postoji slobodno radno mesto i službenik ispunjava uslove za rad na njemu.
Izuzetno, službenik koji je premešten na neposredno više izvršilačko radno mesto jer mu je dva puta uzastopno određena ocena "ističe se" može, i ako ne ispunjava uslove vezane za radno iskustvo u struci, da bude premešten na neposredno više radno mesto ako mu je opet određena ocena "ističe se".
Rukovodilac može da premesti na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je u periodu od pet godina uzastopno najmanje određena ocena "dobar".
Ocene na kojima je zasnovano jedno napredovanje ne uzimaju se u obzir za sledeće napredovanje“.
Iz navedenog se dolazi do zaključka da je moguće raspoređivanje na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je najmanje dva puta uzastopno određena ocena "ističe se", ako postoji slobodno radno mesto i službenik ispunjava uslove za rad na njemu odnosno kome je u periodu od pet godina uzastopno najmanje određena ocena "dobar", a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, te time nisu ni ostvareni uslovi za raspoređivanje na neposredno više izvršilačko radno mesto.
Da li Skupština opštine odluku kojom se utvrđuje prestanak mandata odbornika dostavlja na dalju nadležnost Izbornoj komisiji nakon sednice skupštine na kojoj je doneta, pa tek onda Izborna komisija donosi rešenje o dodeli mandata novom kandidatu za odbornika ili Izborna komisija može da donese rešenje o dodeli mandata novom kandidatu za odbornika i pre nego što mu se utvrdi prestanak mandata?
Izborna komisija može da pristupi popuni upražnjenog odborničkog mesta tek pošto skupština opštine, u skladu s članom 46. stav 3. odnosno stav 6. Zakona o lokalnim izborima, utvrdi da je nekom odborniku prestao mandat pre isteka vremena na koje je izabran i o tome dostavi zvanično obaveštenje izbornoj komisiji.
Apsolutno je neprihvatljivo, a i pravno nemoguće, da izborna komisija donese rešenje o dodeli mandata novom odborniku, pre nego što zvanično obaveštena od strane skupštine opštine da je doneta odluka kojom je utvrđen prestanak mandata nekom odborniku. Tek po dobijanju takvog obaveštenja, izborna komisija stiče pravni osnov da postupa na način propisan članom 48. Zakona o lokalnim izborima i sprovede postupak popune upražnjenog odborničkog mesta.
U slučaju kada načelnik uprave podnese ostavku, da li zamenik načelnika uprave menja načelnika u smislu čl. 56 stav 2 Zakona o zaposlenima u autnomomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, u periodu od 3 meseca kada postoji obaveza raspisivanja javnog konkursa za postavljenje načelnika uprave? Da li Veće donosi posebno rešenje kojim se ovlašćuje zamenik načelnika uprave da obavlja sve poslove iz nadležnosti načelnika uprave, sa svim pravima, obavezama i odgovornostima do postavljenja načelnika uprave po javnom konkursu?
Članom 56. stav 2. Zakona o zaposlenima u AP i JLS predviđeno je da ukoliko nije postavljen načelnik uprave, kao ni njegov zamenik, do postavljenja načelnika uprave, kao i kada načelnik uprave nije u mogućnosti da obavlja dužnost duže od 30 dana, Veće može postaviti vršioca dužnosti - službenika koji ispunjava utvrđene uslove za radno mesto službenika na položaju, koji će obavljati poslove načelnika uprave, najduže na tri meseca, bez sprovođenja javnog konkursa. Dalje se kaže da ukoliko službenik na položaju nije postavljen, javni konkurs za popunjavanje položaja se oglašava u roku od 15 dana od postavljenja vršioca dužnosti. U slučaju da se javni konkurs ne okonča postavljenjem na položaj, status vršioca dužnosti može se produžiti najduže još tri meseca. Po isteku roka iz st. 1, 2. i 4. ovog člana postavljeni službenik se raspoređuje na radno mesto na kome je bio raspoređen do postavljenja.
U ovom konkretnom slučaju mišljenja smo da nema mesta primeni člana 56 Zakona o zaposlenima u AP i JLS iz razloga što se vršilac dužnosti postavlja u slučaja kada ni načelnik ni zamenik načelnika nisu postavljeni, što ovde nije slučaj.
Dalje treba napomenuti da je članom 56. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi propisano da načelnik opštinske uprave može imati zamenika koji ga zamenjuje u slučaju njegove odsutnosti i sprečenosti da obavlja svoju dužnost, te u skladu sa tim zamenik načelnika uprave, za vreme dok se ne postavi načelnik uprave, crpi ovlašćenja za rukovođenje upravom iz samog zakona.
Da li dobijena saglasnost za novo zapošljavanje na neodređeno vreme kod korisnika javnih sredstava može da se iskoristi do kraja tekuće godine u kojoj je dobijena, ili je i u tekućoj godini ograničena na 90 dana od dana dobijanja saglasnosti do dana pokretanja postupka za prijem u radni odnos?
Članom 27k stav 1. Zakona o budžetskom sistemu predviđeno je da je u periodu od 1. januara 2021. godine do 31. decembra 2023. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljeno da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini prime u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini), dok o prijemu novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad tog procenta odlučuje telo Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva.
Stavom 7. istog člana predviđeno je da će se aktom Vlade bliže urediti postupak za pribavljanje tih saglasnosti.
Vlada Republike Srbije donela je Uredbu o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava koja se primenjuje od 01. januara 2021. godine. Članom 7. navedene Uredbe predviđeno je da saglasnosti Komisije dobijene u tekućoj kalendarskoj godini mogu se realizovati u narednoj kalendarskoj godini, ukoliko od dana davanja saglasnosti do dana pokretanja postupka za prijem novozaposlenih u skladu sa zakonom nije proteklo više od 90 dana. Dalje se kaže da broj lica za koja je dobijena saglasnost Komisije za prijem u radni odnos na neodređeno vreme, odnosno u radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika u prethodnoj kalendarskoj godini računa se u ograničenje od 70%, u smislu člana 27k stav 1. Zakona, u tekućoj kalendarskoj godini. Ako broj lica iz stava 2. ovog člana prelazi procenat od 70%, korisnik javnih sredstava ne treba da ponovo pribavlja saglasnost Komisije za taj broj u tekućoj kalendarskoj godini.
Ceneći navedene odredbe zaključujemo da dobijena saglasnost važi u tekućoj godini, a može se realizovati i u narednoj kalendarskoj godini ukoliko od dana davanja saglasnosti do dana pokretanja postupka za prijem novozaposlenih u skladu sa zakonom nije proteklo više od 90 dana.
Zaposlena je iskoristila 19 dana godišnjeg odmora za 2020. godinu, a po rešenju ima 25 radnih dana godišnjeg odmora za 2020. godinu. Krajem 2020. godine otvara bolovanje – održavanje trudnoće, što znači da će početi sa radom tek u 2022. godini. Da li zaposlena ima pravo da u 2022. godini iskoristi i ostatak godišnjeg odmora iz 2020. godine ili ima pravo samo da iskoristi godišnji odmor za 2021. godinu, koji naravno nije ni započela u 2021. godini zbog porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi nege deteta?
Pravo na godišnji odmor zaposlenog i njegova dužina utvrđuju se u skladu sa članovima od 68. do 70. Zakona o radu, dok su merila za utvrđivanje godišnjeg odmora određena članom 17. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave.
Korišćenje godišnjeg odmora u načelu je uređenjo članom 73. Zakona o radu u kome se kaže da se godišnji odmor koristi jednokratno ili u dva ili više delova, u skladu sa ovim zakonom. Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak najkasnije do 30. juna naredne godine. Zaposleni ima pravo da godišnji odmor koristi u dva dela, osim ako se sa poslodavcem sporazume da godišnji odmor koristi u više delova. Zaposleni koji nije u celini ili delimično iskoristio godišnji odmor u kalendarskoj godini zbog odsutnosti sa rada radi korišćenja porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i posebne nege deteta - ima pravo da taj odmor iskoristi do 30. juna naredne godine.
Iz navedenih odredbi sledi da u konkretnom slučaju godišnji odmor za 2021. godine zaposlena će moći da iskoristi do 30. juna 2022. godine, a nakon tog perioda samo odmor iz 2022. godine. Što se godišnjeg odmora iz 2020. godine tiče pravo da ga koristi zaposlena gubi nakon 30. juna 2021. godine.