Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeU pitanju je obveznik koji ima više nepokretnosti, jednu od njih (stan) je otuđio 2001. godine, a nakon toga je preminuo. Stan se i dalje vodi na njega i sada naslednik podnosi zahtev za obnovu postupka. Kupac (koji je drugi po redu) kupio je taj stan 2005. godine i on je oporezovan sada 5 godina unazad. Da li se u ovoj situaciji primenjuje član 178. ZUP-a? Šta treba uraditi sa dugom za taj stan, za koji period se može otpisati?
Obveznik koji je stan otuđio 2001. godine nema više predmet oporezivanja za taj stan, od dana prodaje. To znači da su sva rešenja koja su doneta, a odnose se na utvrđenu obavezu nakon što to lice više nije poreski obveznik, neosnovano doneta – to lice više nije poreski obveznik za taj stan.
To što poreski organ nije imao saznanja o tome da je promenjen vlasnik nepokretnosti, a samim tim i poreski obveznik, ne može biti osnov za zaduženje tog lica, jer nema predmeta oporezivanja. Zato se u takvim slučajevimane bi trebalo striktno držati roka od 5 godina za ponavljanje postupka, jer ovde postoji obaveza koja je neosnovano utvrđena – odnosno lice i nije poreski obveznik (nije u pitanju visina obaveze već postojanje obaveze za taj stan).
Takođe, kako je obveznik preminuo, očigledno pre 2005. godine, to istovremeno znači da svakako ni po tom osnovu obaveza nije mogla biti utvrđena tom licu.
Za dug koji je osnovan (utvrđen zaključno sa 2001. godinom, kada je stan prodat), nastupila je apsolutna zastarelost, dok ostale obaveze treba stornirati kao neosnovane.
Kupac je zadužen pet godina unazad i to je jedino što je u ovoj situaciji moglo da se uradi.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Molimo Vas da objavite primere akata koji se donose u ponavljanju postupka, kao i da objasnite postupak.
Ponavljanje postupka uređeno je odredbama čl.176-182. Zakona o opštem upravnom postupku. Ponavljanje postupka ima značaj vanrednog pravnog sredstva u upravnom postupku, jer se može tražiti, odnosno ostvariti tek po nastupanju konačnosti rešenja.
Postupak se ponavlja na zahtev stranke ili ga organ koji je doneo konačno rešenje ponavlja po službenoj dužnosti.
Zakon o opštem upravnom postupku propisuje subjektivni i objektivni rok za ponavljanje postupka. Stranka može da zahteva ponavljanje postupka u roku od 90 dana od saznanja razloga za ponavljanje (subjektivni rok), odnosno u roku od šest meseci od objavljivanja odluke Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava u „Službenom glasniku Republike Srbije”. Isti rokovi važe i ako se postupak ponavlja po službenoj dužnosti. Kada istekne pet godina od kada je stranka obaveštena o konačnom rešenju, više ne može da se zahteva ponavljanje postupka, niti organ može da ponovi postupak po službenoj dužnosti (objektivni rok).
Nadležnost za rešavanje pripada organu koji je doneo konačno rešenje i po zahtevu za ponavljenje postupka i po službenoj dužnosti.
Rešenjem se odbacuje zahtev koji je neblagovremen, nije izjavljen od ovlašćenog lica ili u kome razlog za ponavljanje postupka nije učinjen verovatnim. Rešenjem se odbija zahtev ako razlog koji je naveden ne bi doveo do drugačijeg rešavanja upravne stvari. Ako se ne odbaci, niti odbije zahtev za ponavljanje postupka, rešenjem se dozvoljava ponavljanje postupka i određuje obim ponavljanja.
Ukoliko se radi ponavljanje postupka po službenoj dužnosti takođe se rešenjem dozvoljava ponavljanje postupka i određuje obim ponavljanja.
Po ponavljanju postupka nadležni organ može ostaviti na snazi konačno rešenje ili doneti novo rešenje kojim se, s obzirom na okolnosti slučaja, konačno rešenje poništava ili ukida.
Poništavanjem rešenja uklanjaju se sve pravne posledice koje je rešenje proizvelo, a ukidanjem rešenja ne uklanjaju se pravne posledice koje je rešenje već proizvelo, već se rešenje onemogućava da dalje proizvodi pravne posledice.
Prema navdenom, potrebno je da se donesu dva rešenja: jednim kojim se dozvoljava ponavljanje postupka i određuje obim ponavljanja, a drugim se poništava ili ukida već doneto rešenje u zavisnosti od poreskopravne situacije i utvrđuje nova obavezu.
Zbog pojednostavljenja postupka može se doneti i jedno rešenje sa tri naloga u dispozitivu, tako da glasi:
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li je po zakonu dozvoljeno jednim rešenjem poništiti ili ukinuti više rešenja ili može samo jedno? Da li se mora otvarati crveni predmet za svako pojedinačno rešenje koje se poništava ili ukida?
Rešava se po pojedinačnom rešenju, bez obzira na podneti zahtev, i u tom smislu se mora doneti toliko rešenja kod ponavljanja postupka koliko ima prethodno donetih konačnih rešenja. Ne može se jednim rešenjem poništiti ili ukinuti više rešenja. Za svako doneto konačno rešenje u postupku se pojedinačno odlučuje i u tom smislu se donosi pojedinačno rešenje kojim se rešava o pravima i obavezama poreskog obveznika.
Iz tog razloga se i mora uplatiti i taksa za svaki pojedinačni predmet, odnosno svako konačno rešenje protiv koga se ulaže vanredni pravni lek - ponavljanje postupka.
Dakle, ne može se uplatiti jedna taksa za više konačnih rešenja protiv kojih je uloženo vanredno pravno sredstvo, bez obzira što je obveznik dostavio jedan zahtev i ne može se jednim rešenjem poništiti ili ukinuti više rešenja.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Ako stranka podnese predlog za ponavljanje postupka i traži da se storniraju rešenja poreza na imovinu za više godina unazad, da li plaća taksu od 2540,00 dinara za svaku godinu ili samo jednu taksu za zahtev bez obzira na koji period traži storniranje rešenja?
Ponavljanje postupka ima značaj vanrednog pravnog sredstva u upravnom postupku, jer se može tražiti, odnosno ostvariti tek po nastupanju konačnosti rešenja. Ovo vanredno pravno sredstvo propisano je odredbama čl.176-182. Zakona o opštem upravnom postupku. Za ponavljanje postupka nije prepreka ako je rešenje postalo i pravnosnažno. Nadležnost za rešavanje pripada organu koji je doneo konačno rešenje.
Po ponavljanju postupka, nadležni organ može ostaviti na snazi konačno rešenje ili doneti novo rešenje kojim se, s obzirom na okolnosti slučaja, konačno rešenje poništava ili ukida.
Prema navedenom, zahtev za ponavljanje postupka podnosi se na konačno rešenje u upravnom (poreskom) postupku kojim je rešena pojedinačna poreskopravna situacija, pa saglasno tome s obzirom da organ rešava po pojedinačnom rešenju trebalo bi da se taksa plati po podnetom zahtevu za ponavljanje postupka, po svakom konačnom rešenju protiv koga se podnosi zahtev za ponavljanje postupka.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Nakon podnošenja žalbe na postupak od strane poreskog obveznika, služba je poslala poziv obvezniku kako bi ga uključila u postupak i sastavila zapisnik. Stranka se odazvala pozivu i organ je sastavio zapisnik u prisustvu stranke, međutim stranka je odbila da potpiše zapisnik. Na koji način rešiti nastalu situaciju?
Odredbama člana 144. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji i odredbama člana 162.-166. Zakona o opštem upravnom postupku propisan je rad prvostepenog organa po žalbi. Žalba ima devolutivno dejstvo koje se sastoji u tome, što po žalbi donosi rešenje organ kome se žalba izjavljuje, a ne prvostepeni organ. Međutim, od ovog pravila postoje izuzeci u kojim slučajevima prvostepeni organ je ovlašćen da sam reši žalbu koju mu je žalilac podneo. Ti izuzeci su:
Dužnost prvostepenog organa ne završava se donošenjem rešenja, jer on ima određena prava i dužnosti u vezi sa žalbom koju je stranka izjavila. Pre svega, organ kada primi žalbu dužan je da ispita da li je žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlašćenog lica. Prvostepeni organ je dužan da zaključkom odbaci nedopuštenu, neblagovremenu ili od neovlašćenog lica izjavljenu žalbu. Protiv zaključka o odbacivanju žalbe stranka ima pravo posebne žalbe u kojoj treba da se ograniči na pobijanje nedopuštenosti, neblagovremenosti, odnosno odsustva stranačke legitimacije, u roku od osam dana.
Ako je prvostepeni organ utvrdio da je žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od strane ovlašćenog lica treba da ispita da li je žalba opravdana. Ako bi prvostepeni organ našao da je žalba opravdana, i da nije potrebno sprovoditi nov ispitni postupak, prvostepeni organ može stvar rešiti drugačije i novim rešenjem zameniti rešenje koje se žalbom pobija. Protiv novog rešenja stranka ima pravo žalbe.
Prvostepeni organ može povodom žalbe da utvrdi, da je sprovedeni postupak bio nepotpun i da je to moglo biti od uticaja na rešavanje stvari. U takvom slučaju prvostepeni organ može upotpuniti postupak saglasno odredbama zakona. Ako bi rezultat dopunjenog postupka upućivao na donošenje drugačijeg rešenja prvostepeni organ je dužan i ovlašćen da takvo rešenje i donese, odnosno da upravnu stvar reši drugačije i novim rešenjem zameni rešenje koje se žalbom pobija.
Prvostepeni organ po razmatranju žalbe može doći do zaključka, da nema potrebe da se ispitni postupak dopuni, ali da je na štetu žalioca pogrešno primenjen materijalni propis. U tom slučaju prvostepeni organ će izmeniti ili staviti van snage, svoje rešenje i umesto njega doneće novo rešenje povoljnije za stranku.
Ako prvostepeni organ nađe da je žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od strane ovlašćenog lica, a nije svojim novim rešenjem zamenio rešenje koje se žalbom pobija, dužan je bez odlaganja poslati žalbu organu nadležnom za rešavanje po žalbi. Žalba se dostavlja drugostepenom organu uz propratni akt. Uz žalbu prvostepeni organ je dužan da priloži sve spise koji se odnose na predmet i obavezno zapisnik o učešću stranke u postupku po žalbi kao i odgovor po žalbi prvostepenog organa. Obaveza je prvostepenog poreskog organa, bez obzira da li će se po žalbi postupati u nadležnosti prvostepenog organa ili će se žalba sa spisima predmeta proslediti na odlučivanje drugostepenom poreskom organu da u poreskom postupku sačini zapisnik o učešću stranke u postupku po žalbi.
U postupcima po žalbama poreskih obveznika, stranki se upućuje poziv po čl.110. Zakona o opštem upravnom postupku. U pozivu se označava naziv organa koji je izdao poziv, lično ime i adresa lica koje se poziva, mesto i vreme dolaska pozvanog, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao stranka, svedok, veštak, itd) i šta pozvani treba da pribavi, odnosno podnese. U slučaju sprečenosti da se odazove pozivu lice je dužno da o tome izvesti organ koji je izdao poziv. Bitno je praviti razliku, da se u ovim slučajevima ne upućuje poziv po čl. 45. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, koji se odnosi na dostavljanje informacija obveznika ili drugih lica radi utvrđivanja činjeničnog stanja od značaja za oporezivanje. Odazivanjem stranke po pozivu za učešće u postupku po izjavljenoj žalbi stranci se daje mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima u posebnom ispitnom postupku koje su od značaja za donošenje rešenja i prvostepeni organ je dužan da sprovede taj postupak i da omogući stranci učešće u postupku, o čemu se sačinjava zapisnik. Ukoliko se stranka ne odazove po pozivu za učešće u postupku po žalbi, a uručenje poziva je izvršeno u skladu sa odredbama čl. 36. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, potrebno je sačiniti službenu belešku i sve spise predmeta proslediti drugostepenom organu bez zapisnika o učešću stranke u postupku. Neodazivanje stranke ne proizvodi posledice i ne utiče na dalji tok postupka.
Ako prvostepeni organ nađe da ima osnova za primenu stava 3. člana 144. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, dakle da usvoji žalbu i poreski upravni akt izmeni, dužan je da postupi u skladu sa stavom 7. navedenog člana i novo poresko rešenje donese u roku od 30 dana od dana prijema žalbe.
Protiv novog rešenja može se podneti žalba, i to rešenje se može izmeniti sve dok se žalba ne dostavi drugostepenom organu.
U skladu sa gore navedenim, nije od uticaja da li je zapisnik o učešću stranke u postupku po žalbi potpisan ili ne, u obavezi ste da žalbu sa spisima predmeta i odgovorom prvostepenog organa po žalbi (čl. 166. ZUP-a, u kome kratko navodite komentare na navode iznete u žalbi gde ćete i napisati da se poreski obveznik uredno odazvao na poziv i učestvovao u postupku po žalbi ali da nije hteo da potpiše zapisnik o učešću u postupku), prosledite drugostepenom organu na odlučivanje.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.