Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKako je izmenama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja predviđeno da odgovorna lica budu ovlašćena lica? Kako će ova lica biti odgovorna za informacije koje npr. funkcioneri ne dozvole da se dostave?
Izmenama i dopunama Zakona predviđeno je da će prekršajno odgovarati pored ovlašćenog lica i lice koje ovlašćenom licu ne dostavi tražene informacije, koje su neophodne za postupanje po zahtevu za pristup informacijama. Kada funkcioner sprečava ovlašćeno lice da postupa u skladu sa zakonom, reč je o nezakonitom nalogu, a način postupanja u takvim situacijama propisan je odredbama člana 31. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
Ko pravi prekršaj u slučaju "ćutanja uprave", odgovorno lice organa ili lice koje je odgovorno lice ovlastilo da postupa po zahtevima za slobodan pristup informacijama od javnog značaja?
Poslednjim izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja (koji će početi da se primenjuje 17. februara 2022.) izričito je predviđeno da će za prekršaj zbog nepostupanja po zahtevu za pristup biti odgovorno ovlašćeno lice za postupanje po zahtevima za pristup informacijama, dok je prema još uvek važećem Zakonu to odgovorno lice u organu javne vlasti, tj. rukovodilac organa. U praksi prekršajnih sudova bila je različita praksa. Neki sudovi su smatrali odgovornim rukovodioca organa, a neki su smatrali da tu treba primeniti Zakon o prekršajima, te da u skladu sa tim zakonom za taj prekršaj odgovorno je ovlašćeno lice za postupanje po zahtevima za pristup informacijama. Nakon toga Vrhovni kasacioni sud je zauzeo stav da je odgovorno ovlašćeno lice, ako je određeno.
Kako reagovati kada lice kome su pružene informacije objavljuje dostavljene informacije selektivno i interpretira ih suprotno njihovoj svrsi? Takođe, kako postupati u situacijama kada neko traži dostavu dokumentacije bez navođenja informacije koja mu je iz dokumenata potrebna (npr. celokupnu računovodstvenu dokumentaciju za nekoliko godina)?
Lice koje je primilo tražene informacije odgovorno je za njihovu poštenu i zakonitu upotrebu. To ne treba da bude briga, niti je to odgovornost organa javne vlasti. U praksi Poverenika pre 10 godina bio je slučaj da je jedna nevladina organizacija po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama o javnog značaja prikupila podatke od svih zdravstvenih ustanova u Srbiji da bi napravila portal za ocenu rada lekara (promenila je prvobitnu svrhu zbog koje su podaci obrađivani). Poverenik, kao organ koji istovremeno štiti i pravo na zaštitu podataka o ličnosti zabranio je obradu podataka na tom portalu, jer je suprotna Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti i svrsi zbog koje su podaci opravdano učinjeni dostupnim javnosti. U pravnom sistemu postoje mehanizmi kako se postupa kad neko informacije prikupljene na zakonit način upotrebljava na nezakonit način. Međutim, s druge strane treba imati u vidu i činjenicu da je u jednom demokratskom društvu uobičajeno da javnost ima pravo da daje svoje mišljenje o radu organa javne vlasti i da ih kritikuje. Javni službenici i javni funkcioneri moraju biti spremni na oštriju kritiku nego kad su u pitanju „obični građani“. To je standard koji je izgrađen i potvrđen u praksi Evropskog suda za ljudska prava.
Kad je u pitanju zahtev kojim neko traži kopiranje par desetina ili stotina hiljada stranica, svakako ima mesta razmatranju primene člana 13. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Međutim, pre nego što zahtev odbije u celosti, organ je dužan da pozove tražioca, da pokaže dobru volju i da je spreman da udovolji zahtevu i da pokuša sa tražiocem da se zahtev svede na razumnu meru. Ukoliko tražilac ostaje pri prvobitnom zahtevu ima mesta primeni člana 13. Zakona.
Metodologija dokazivanja da je u nekom konkretnom slučaju reč o zloupotrebi prava opisana je u studiji slučaja u publikaciji Poverenika „Stavovi i mišljenja Poverenika.pdf“ broj 8, poglavlje broj 6, 2019. godina,
Da li je zloupotreba prava na pristup informacijama ako se stranka obrati zahtevom za pristup informacijama i traži odgovor kada će biti izvršeno obeležavanje ulica u opštini?
Na taj način formulisano pitanje ne bi se moglo smatrati zloupotrebom prava. U takvoj situaciji pre treba razmišljati o tome da li je takva informacija uopšte sadržana u nekom dokumentu, jer ako nije, dovoljno je tražioca obavestiti da organ javne vlasti ne poseduje dokument u kom je sadržana takva informacija.
Podnosilac zahteva traži fotokopiju diplome o stečenom srednjem i stečenom visokom obrazovanju funkcionera u JLS, za čije radno mesto nije bitna stručna sprema. Da li se takva informacija smatra informacijom od javnog značaja, odnosno da li takav zahtev može da se odbije?
Kad god se traže informacije o nečijem obrazovanju, prilikom odlučivanja da li te informacije treba učiniti dostupnim javnosti, treba razmotriti da li su te informacije uslov ili kriterijum za obavljanje određenog posla ili vršenje određene funkcije. Npr. ukoliko se traži informacija o stečenom obrazovanju odbornika u skupštini opštine takav zahtev treba odbiti, jer zakon ne propisuje bilo kakav uslov u pogledu stručne spreme odbornika. Međutim, ukoliko neko traži informaciju o stečenom obrazovanju načelnika opštinske uprave, takva informacija treba da bude učinjena dostupnom javnosti uz odgovarajuću zaštitu podataka kao što su ime roditelja, JMBG i prosek na studijama i sl. iz razloga što na tu funkciju može biti postavljeno samo lice koje ima završen pravni fakultet (čl. 54. st. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi).