Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li je procena potrebne podrške u nadležnosti IRK, kada su u pitanju odrasle osobe - redovni studenti (od 19 godina do 26 godina), ako u članu 1. Pravilnika stoji da se „odraslim, u smislu ovog Pravilnika, smatra lice koje stiče obrazovanje u skladu sa zakonom kojim se uređuje obrazovanje odraslih“?
Na zahtev Poverenice za ravnopravnost, novim Pravilnikom nadležnost IRK je proširena i na odrasle, što se vidi iz samog naziva: Pravilnik o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu, učeniku i odraslom (“Sl. glasnik RS“, br. 80/18). U članu 1. stav 3. ovog Pravilnika stoji: Odraslim u smislu ovog pravilnika, smatra se lice koje stiče obrazovanje u skladu sa zakonom kojim se uređuje obrazovanje odraslih.
Prema članu 8. Zakona o obrazovanju odraslih („Sl glasnik RS“, br. 55/13, 88/17 – dr. zakon, 27/18 – dr. zakon, 6/20 – dr. zakon) odrasli su:
U skladu sa navedenim, pojmom „odrasli“ nisu obuhvaćeni redovni studenti.
Da li treba tražiti saglasnost od lica koja imaju upisano pravo državine na parceli a ne pravo svojine, imajući u vidu s jedne strane odredbu zakona koja spominje samo pravo svojine a s druge strane činjenicu da lice koje ozakonjuje objekat u takvom slučaju nema isključivo pravo svojine ili korišćenja na katastarskoj parceli?
Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa ("Sl. list SFRJ", br. 6/80 i 36/90, "Sl. list SRJ", br. 29/96 i "Sl. glasnik RS", br. 115/2005 - dr. zakon) definisani su pojmovi svojine i državine. To nisu isti pojmovi. Svojina je pravo, a državina faktičko stanje. Takođe, ovim zakonom su definisani i pojmovi suvlasnik i sudržalac, koji, takođe, nisu isti pojmovi.
Suivlasništvo postoji kada na nepodeljenoj stvari više lica ima pravo svojine, odnosno pravo susvojine, što ih čini suvlasnicima.
Sudržavina postoji kada više lica ima državinu stvari, što ih čini sudržaocima.
Zbog toga, ako je posebnim zakonom izričito navedeno da se kao dokaz o odgovarajućem pravu dostavlja i pismena saglasnot svihh suvlasnika, onda se to odnosi samo na suvlasnike, a ne i na sudržaoce.
Molimo za konsultaciju u vezi sa primenom člana 27. Zakona o javnim nabavkama. Naime, radi se o tome da opština treba da raspiše javnu nabavku za usluge ličnog pratioca deteta čija je procenjena vrednost 1.250.000,00. Da li usluge ličnog pratioca spadaju u društvene i druge posebne usluge na koje se odredbe Zakona o javnim nabavkama ne primenjuju procenjene vrednosti do 15.000.000,00 dinara ili je potrebno sprovesti otvoreni postupak preko Portala javnih nabavki?
Zakonom o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 91/2019, u daljem tekstu: Zakon), koji je u primeni od 1. jula 2020. godine, u članu 27. stav 1. tačka 2), propisano je da se odredbe ovog zakona ne primenjuju na nabavku društvenih i drugih posebnih usluga iz člana 75. ovog zakona čija je procenjena vrednost manja od 15.000.000 dinara kada nabavku sprovodi javni naručilac.
Članom 75. stav 1. Zakona propisano je da su društvene i druge posebne usluge navedene u Prilogu 7. ovog zakona, dok su Prilogom 7 obuhvaćene usluge socijalne zaštite, pa i usluga pratilac deteta.
Članom 27. stav 2. Zakona propisano da se u slučaju iz stava 1. ovog člana primenjuju se načela ovog zakona na način koji je primeren okolnostima konkretne nabavke, te da je članom 49. stav 2. Zakona propisana obaveza za naručioce da posebnim aktom bliže uredе, između ostalog, i način planiranja i sprovođenja nabavki na koje se zakon ne primenjuje, kao i nabavki društvenih i drugih posebnih usluga.
Imajući u vidu navedeno, usluga lični pratilac deteta je obuhvaćena Prilogom 7 Zakona i spada u društvene i druge posebne usluge, te naručioci mogu nabavku ovih usluga sprovesti u skladu sa načelima Zakona i sopstvenim internim aktom o nabavkama, ukoliko je procenjena vrednost nabavke manja od 15.000.000 dinara.
Ipak, potrebno je imati u vidu i da li će naručilac u toku 2021. godine sprovoditi druge „istovrsne“ usluge socijalne zaštite, u kom slučaju je dužan da za potrebe utvrđivanja propisanog limita uzme u obzir ukupnu procenjenu vrednost svih takvih usluga.
Na kraju upućujemo i na Modele internih akata i Vodič za javne nabavke u oblasti socijalne zaštite, koje je Stalna konferencija gradova i opština pripremila i objavila na svojoj internet stranici (Vodič za javne nabavke u oblasti socijalne zaštite možete preuzeti sa linka http://skgo.org/vesti/detaljno/2565/novo-izdanje-vodic-za-javne-nabavke-u-oblasti-socijalne-zastite dok su Modeli internih akata dostupni za preuzimanje preko linka http://skgo.org/modeli-akata?page=2 )
Da li LS ima pravo da finansira fizička lica – pružaoce usluge smeštaja na bilo koji način?
Svako finansijsko davanje ili odricanje od dela javnih prihoda od strane JLS, a u cilju podrške subjektu koji obavlja neku privrednu delatnost spada u domen državne pomoći.
U skladu sa članom 4. Zakona o kontroli državne pomoći („Sl. glasnik RS“, br. 73/19) korisnik državne pomoći je učesnik na tržištu, odnosno svako pravno i fizičko lice koje obavlja ekonomsku delatnost, tj. delatnost proizvodnje ili prometa robe ili pružanja usluga na tržištu a kome se dodeljuje državna pomoć u bilo kom obliku.
U skladu sa Zakonom o ugostiteljstvu („Sl. glasnik RS“, br. 17/19) ugostitelj je privredno društvo, drugo pravno lice, preduzetnik i fizičko lice koje obavlja ugostiteljsku delatnost pod uslovima propisanim ovim zakonom. U skladu sa članom 30. ovog Zakona ugostitelj može da pruža ugostiteljske usluge smeštaja, pripremanja i usluživanja hrane, pića i napitaka u ugostiteljskom objektu domaće radinosti i seoskog turističkog domaćinstva. Fizičko lice može da pruža ugostiteljske usluge iz ovog člana u objektima smeštajnih kapaciteta do 30 individualnih ležajeva, za najviše 30 korisnika usluga, dok u skladu sa članom 31. Zakona o ugostiteljstvu ugostitelj pre početka obavljanja delatnosti u ugostiteljskom objektu domaće radinosti i seoskog turističkog domaćinstva pribavlja rešenje kojim se taj objekat kategoriše.
Imajući u vidu gore navedene odredbe Zakona o ugostiteljstvu može se doneti zaključak da fizička lica koja se bave izdavanjem smeštaja, pripremanjem i usluživanjem hrane, pića i napitaka u ugostiteljskom objektu domaće radinosti i seoskog turističkog domaćinstva obavljaju ugostiteljsku delatnost, odnosno bave se pružanjem usluga na tržištu.
Sa druge strane, u skladu sa istim članom 4.Zakona o kontroli državne pomoći ("Sl. glasnik RS", br. 73/2019), davalac državne pomoći je nadležni organ Republike Srbije, autonomne pokrajne ili jedinice lokalne samouprave, ili svako pravno lice koje upravlja i/ili raspolaže javnim sredstvima i dodeljuje državnu pomoć u bilo kom obliku.
Državna pomoć može se dodeliti kroz sledeće instrumente:
1) subvencija (bespovratna sredstva) ili subvencionisana kamatna stopa na kredite,
2) fiskalna olakšica (umanjenje ili oslobođenje od plaćanja poreza, doprinosa, carina i drugih fiskalnih dažbina),
3) garancija države, svakog pravnog lica koje raspolaže i/ili upravlja javnim sredstvima ili drugog davaoca državne pomoći, data po uslovima povoljnijim od tržišnih,
4) odricanje od dobiti i/ili dividende države, lokalne samouprave ili pravnog lica koje upravlja ili raspolaže javnim sredstvima,
5) otpis duga prema državi, lokalnoj samoupravi ili pravnom licu koje upravlja ili raspolaže javnim sredstvima
6) prodaja ili korišćenje imovine u javnoj svojini po ceni nižoj o tržišne,
7) kupovina ili korišćenje imovine po ceni višoj od tržišne od strane države, lokalne samouprave ili pravnog lica koje upravlja ili raspolaže javnim sredstvima, i
8) druge instrumente u skladu sa ovim zakonom.
U skladu sa članom 28. Zakona o kontroli državne pomoći, Davalac državne pomoći može pre donošenja, usvajanja ili utvrđivanja osnova za dodelu potencijalne pomoći, dostaviti Komisiji predlog akta kojim se takav osnov propisuje, za dobijanje obaveštenja o potrebi prijave državne pomoći.
Takođe, Zakonom o kontroli državne pomoći ("Sl. glasnik RS", br. 73/2019) definisana je pomoć male vrednosti, odnosno de minimis pomoć. To je pomoć koja nema značajan uticaj na narušavanje konkurencije na tržištu i na trgovinu između Republike Srbije i zemalja članica Evropske unije, i ona se ne prijavljuje Komisiji za kontrolu državne pomoći.
Član 11. stav 3. Zakona o ulaganjima navodi “ Vlada, nadležni organ autonomne pokrajine ili lokalne samouprave donosi različite šeme državne pomoći prema kojima se bliže određuju kriterijumi za dodelu podsticaja”. Član 17 istog Zakona ukazuje na mogućnost propisivanja lokalnih olakšica i podsticaja na osnovu lokalnih strateških dokumenata kao meru za podsticanje konkurentnosti lokalni samouprave
Na osnovu Zakona o ulaganjima JLS su počele da donose Programe lokalnog ekonomskog razvoja (kao šemu državne pomoći) u cilju podsticanja zapošljavanja, privlačenja investicija i povećanja konkurentnosti lokalne privrede. Program lokalnog ekonomskog razvoja, lokalnoj samoupravi daje osnov za opravdano, namensko trošenje sopstvenih budžetskih sredstava usmerenih ka unapređenju poslovnog ambijenta i rastu konkurentnosti privrede na teritoriji date lokalne samouprave. Podrška pružaocima usluga smeštaja, mogla bi da bude jedna od mera predviđena ovim Programom, što bi predstavljalo osnov za podršku i davanje JLS.
Pogleadati SKGO Priručnik za izradu i realizaciju Programa lokalnog ekonomskg razvoja u okviru koga se možete detaljnije upoznati sa postupkom za izradu Programu. Priručnik je dostupan na: http://www.skgo.org/storage/app/uploads/public/155/179/186/1551791863_Priruccnik%20LER%202019%2018022019%20web.pdf
Koja uža organizaciona jedinica u okviru Opštinske uprave prema oblasti je nadležna za praćenje Zakona o planskom sistemu? Koja služba prema oblasti iz opštinske prave treba da pokrene inicijativu za izradu Plana razvoja opštine i srednjoročnog plana, i koja organizaciona jedinica je zadužena za praćenje ovih dokumenata?
Kod odgovora na ovo pitanje potrebno je na prvom mestu imati u vidu da Zakon o planskom sistemu niti podzakonska akta ne propisuju, tj. ne ukazuju eksplicitno na jednu užu organizacionu jedinicu uprave JLS koja bi bila nadležna za primenu Zakona, a u okviru toga i za izradu i praćenje sprovođenja Plana razvoja o srednjoročnog plana JLS. Precizira se uglavnom uloga skupštine JLS kod usvajanja ovih planskih dokumenata odnosno izveštaja o njihovom sprovođenju. Ovo stoga što Plan razvoja kao i srednjoročni plan jesu sveobuhvatni planski dokumenti na nivou JLS, za koje nadležnosti i odgovornosti imaju različiti oragni JLS i njihove uže organizacione jedinice.
U tom smislu je u okviru objavljenih Smernica za izradu Plana razvoja JLS predložen pristup koji podrazumeva uspostavljanje koordinacionih radnih tela, sa zadacima u pogledu pripreme i praćenja sprovođenja pre svega Plana razvoja JLS (a Smernice u određenoj meri referišu i na sličan način pristup kod srednjoročnih planova JLS). Smernice na koje upućujemo objavljene su na: https://rsjp.gov.rs/wp-content/uploads/Prirucnik-za-lokalnu-samoupravu-web_final-19.8.pdf
Napominjemo da Smernice nisu obavezujuće, ali da primenu istih preporučuje i Uredba o obaveznim elementima plana razvoja AP i JLS („Sl. glasnik RS“, br. 107/20). S tim u vezi, u odeljku 3. Smernica (str. 11), preporučujemo da obratite pažnju na objašnjenje shodno kojem predlog za izradu Plana razvoja JLS – skupštini JLS dostavlja Veće JLS kao nadležni državni organ. Dalje, preporučujemo da u odeljku 4. Smernica detaljno sagledate posebno sekciju 4.1 i sve podtačke koje su obuhvaćene (str.16-30), budući da su tu date instrukcije o pristupu organizaciji procesa, formalizovanju procesa (aktom skupštine JLS), sprovođenju konsultacija i učesnicima konsultacija, formiranju koordinacionog tima i tematskih radnih grupa, upravljanju izradom Plana razvoja JLS (još detaljnije o sastavu koordinacionog tima i tematskih RG, analizi zainteresovanih strana). Posebno upućujemo na Model rešenja o formiranju koordinacionog tima i tematskih radnih grupa za Plan razvoja JLS – koji je priložen u Aneksu 1. Smernica. dok je za sagledavanje celokupnog procesa posebno koristan Aneks 3. Smernica koji daje pregled mogućeg rasporeda aktivnosti i zaduženja na izradi Plana razvoja JLS. Za organizacionu postavku upućujemo takođe i na odeljak 4.6 Smernica u pogledu uspostavljanja okvira za sprovođenje, praćenje sprovođenja, izveštavanje i vrednovanje Plana razvoja JLS (str. 57-58.).